Inicijativa za rešavanje problema svojstva ukrcanja osoblja za ostvarivanje prava na polaganje stručnih ispita

Izmenom zakona o zvanjima u unutrašnjoj plovidbi te prelaskom na novi pravilnik, u praksi su primećeni administrativni problemi koji značajno usporavaju napredovanje zaposlenih na brodovima u unutrašnjoj plovidbi.
Uredbom su definisana svojstva ukrcanja i zvanja koja, iako su preuzeta po uzoru na EU model, i dalje sadrže stari sistem koji više ne postoji u plovidbenoj praksi tako da dolazi do ozbiljnih problema u tumačenju i pripremanju dokumentacije za prijavu ispita.
Primer 1:
Učenici brodarskih škola se i dalje ukrcavaju kao „učenik na praksi“. Ovo zvanje, odnosno status ukrcanja ne postoji u aktuelnom pravilniku.
Primer 2:
Svo ukrcano osoblje se vodi u određenom statusu a ukoliko se ne vodi u brodarskoj knjižici sa naznakom „pripravnik“ ne priznaje mu se staž za sledeće zvanje. Tako imamo slučajeve da osobe sa brodarskom školom ne mogu da odmaknu od zvanja mornara po 10 i više godina.
Objašnjenje:
Stari sistem polaganja stručnih ispita je bio u drugim istorijskim i radnim okolnostima gde ljudski resursi nisu predstavljali problem i gde su se resursi brzo popunjavali i obnavljali. Danas to nije slučaj.
Poslodavci ne mogu sebi da priušte držanje pripravnika za bilo koje zvanje ukoliko mu postojeće zvanje ne pokriva radno mesto (što trenutni zakon ne prepoznaje) pa dolazi do apsurda da brod ima posadu za B formaciju ali nema za A1 (3 zapovednika A, 2 mornara) zbog pograšnog tumačenja inspekcije plovidbe (koji ne prepoznaje da više zvanje obavlja poslove nižeg zvanja bez dodatnih ovlaštenja jer se ona podrazumevaju). Po tom istom pravilniku i pravilniku o formaciji plovidbe ne postoji radno mesto koje bi pokrivao pripravnik u plovidbi, pošto je taj pravilnik preuzet od EU koja to ne prepoznaje.
NAPOMENA: Po novoj Direktivi i saopštenju CCNR-a odlučeno je da i zvanično više zvanje može da obavlja poslove nižeg zvanja, bez dodatnih ovlaštenja.

Predlog za razrešavanje problema:
Postupati u potpunosti u skladu sa novom Direktivom a po dobroj praksi koja funkcioniše već decenijama u ostalim zemljama Dunavske komisije i EU:
Računati broj dana ukrcanja u bilo kom statusu (brodarac, mornar, krmar) te po prikupljenom broju dana i stečenom stručnom spremom do datuma prijave ispita, odrediti najviše moguće zvanje za polaganje. Napominjemo da su zvanja od brodarca do krmara vezana za iskustvo i ne menjaju bitno status pojedinca na brodu (krmar radi kao mornar, brodarac uči liniju i sl.). Podsećamo da je po prethodnoj sistematizaciji lice sa brodarskom školom postajalo zapovednik na domaćim brodovima već nakon 2 do 3 godine, u mnogo težim uslovima za učenje navigacije i korišćenje navigacione opreme.
Do sada je priznavanje ukrcanja za određeno zvanje bilo prepušteno slobodnom tumačenje službenika kapetanija, koji se uglavnom nisu obazirali na član 26. Zakona

Zakon

Te navedeni zakon potvrđuje i naš predlog računanja ubrođenja.

Od starta jedino treba razlikovati ukrcano osoblje mašinskog dela i palubnog dela, kao što je i u redovnoj praksi.

Napomena:
Po novoj Direktivi sva lica koja budu polagala za Zapovednika A imaće poseban akcenat na mašinski deo te će imati i status mašiniste u okviru ovlaštenja (Kao nekada mornari motoristi koji su upravljali domaćim brodovima).

Pri prijavi ispita za Zapovednika A uzimati u obzir linijsko ukrcanje obavljeno u periodu do polaganja za zvanje te na ispitu staviti akcenat na sektor plovidbi, za koji se može po položenom ispitu izdati linijsko ovlaštenje (ili upisati u ovlaštenje o plovidbi u skladu sa novom Direktivom).
Zbog dosadašnjeg postupanja imamo ogroman deficit u upravljačkom osoblju i podmlatku u svim zvanjima.
Puno mladih ljudi sa završenom brodarskom školom, zbog birokratije ostaju zarobljeni u nižim zvanjima te ili napuštaju brodarstvo ili masovno odlaze u zemlje EU gde polažu za zvanja.
Sledeći problem je takođe primećen za sticanje zvanja brodskog mašiniste.
Sistem koji je kod nas u opticaju je baziran na praksi od pre 40 godina i nije više primenjiv na modernim upravljačkim sistemima.
Po uzoru na zemlje EU za mašinistu bi trebalo uvesti mogućnost da svako lice koje ima završenu stručnu mašinsku ili elektrotehničku školu, bez obzira na smer, može da polaže za zvanje mašiniste, a plovidbeni staž nije potreban ukoliko kandidat pokaže potrebno znanje na stručnom ispitu. Period plovidbenog staža na današnjim brodovima nije neophodan za zvanje mašinca, što se vidi iz prakse
ostalih podunavskih i EU zemalja.

Udruženje profesionalnih lađara Srbije
03.07.2023.

Ostavite odgovor