Pismo Deda Mrazu

Macor
FOTO: Nikola Tekilerović

U SUSRET 2023.

Pre nekoliko godina, mesto teretni brod u plovidbi za novogodišnje praznike, smena druga polovina decembra i prva polovina januara. Vrlo kvalitetna posada, odvojena od voljenih u toku praznika.
U jednom trenutku nekom iz ekipe je palo na pamet da napišemo pismo Deda Mrazu, što smo i uradili. Pismo je bio smehotresno, sa neverovatnim željama, kao što je debela narandžasta mačka. Uglavnom na tri strane napisano, zatim prevedeno na engleski i za kraj pušteno kao cirkularni email svima u imeniku sa brodskog naloga. Uz molbu da forvarduju email na email Deda Mraza ukoliko im je poznata adresa, pošto nama nije. Od svih želja, jedna nam se na kraju i ispunila, debela narandžasta mačka nam je bežeći od psa utrčala na brod i bila u posadi neko vreme.

Danas u decembru 2022. sedim i razmišljam naglas o 2023. i palo mi je na pamet da napišem pismo Deda Mrazu. I mislim da treba da zvuči ovako:

DRAGI DEDA MRAZE

Prošle godine, smo bili vredni kao i uvek što smo. Radili smo i više nego što smo plaćeni i sve smo činili da se posao uradi kako treba i da sebi i svojim porodicama omogućimo živote dostojne čoveka.
Od tebe za novu godinu želimo samo jedan poklon.
Želimo da u 2023 godini ne budemo poreski rezidenti Republike Srbije.

Puno pozdrava od tvojih
Pomoraca i lađara Srbije

Znam da zvuči neozbiljno, ali obraćanje Deda Mrazu ima isti efekat kao i obraćanje državnim službama, nikakav.

Sve što lađar ili pomorac postigne u životu je rezultat njegovog rada i nikoga drugog. Posledice su dobre ili loše, ali su naš rezultat rada.
Ljudima koji plove je dobro poznat koncept odgovornosti i uzročno posledične veze. Svoje greške plaćamo sledećim sredstvima: novcem, krvlju, znojem, a katastrofalne greške se plaćaju sopstvenim životom.
I ova situacija sa porezom će jednog dana biti juče, ali iz nje treba izvući pouku i naučiti lekciju. Ko plovi odlično zna da ne postoji nerešiv problem, već samo rešenje. Shodno tome, vreme je da izvlačimo pouke i da počnemo sa radom na ispunjenju novogodišnje želje.
Svaki postavljeni cilj se postiže praćenjem jednostavnog principa.
Proceni, isplaniraj i izvrši.

Kao i većina lađara i pomoraca za budući period sebi postavljam jasan cilj, da više ne budem poreski rezident Srbije. Mislim da nije potrebno objašnjavati razlog takvog cilja. Iznos poreza prevazilazi kvalitet usluge. Dakle cilj je da ne budem poreski rezident ali da ostanem državljanin Republike Srbije i da do postavljenog cilja stignem na legalan način.
Kako to da postignem?
Trenutni status, u poslednjih pet godina, radim u zvanju Zapovednik vrste A, na pozicijama zapovednika broda i oficira palube. Kod poslodavaca registrovanih u APR-u RS, odnosno pripadam onom delu lađara kojima se porezi i doprinosi na teret zaposlenog odbijaju od bruto plate nakon obračuna zarade. Razlika između bruto i neto plate nije mala. Zaposleni i poslodavac imaju velike izdatke, a za taj novac ni blizu ne dobijaju nazad od države benefite kakve bi trebali.
Prvi korak je očigledan, promena poslodavca. Podrazumeva ugovor sa kompanijom koja je registrovana van Srbije. Ugovoru predhodi ispunjavanje kriterijuma po pitanju radne i boravišne vize. Takođe i plaćanje poreza i doprinosa po registraciji poslodavca, a koje su povoljnije i po poslodavca i po zaposlenog nego u Srbiji.
Sledi boravak van teritorije Srbije od 183 dana godišnje, za svaki slučaj nek bude minimum 210 dana. Broj dana na brodu van Srbije i razlika na odmoru na nekim lepim lokacijama. Nekako mi je logičnije da potrošim svoj novac na letovanje nego na porez. Da sam državljanin neke druge evropske države, ovo bi bilo dovoljno. Kako sam državljanin Srbije potreban je još jedan potez, pre ukrcanja moram da odjavim prebivalište u Srbiji, a prilikom boravka u Srbiji prijavljujem boravište, a prebivalište kada je potrebno produžavanje ličnih dokumenata.
Ovo je bio lakši deo priče, sad sledi komplikovanje situacije.
Centar poslovnih interesa u Srbiji, ako dobro razumem, nije problem, neću poslovati u Srbiji, tj. neću imati nikakvu zaradu po bilo kom osnovu u Srbiji.
Centar životnih interesa na teritoriji Republike Srbije.
Pitanje od milion dolara, šta je centar životnih interesa? Šta bi to moglo sve da bude?
Prvo što mi pada na pamet je porodica. Ako je porodica centar životnih interesa, a verovatno jeste, to znači da je potrebno da sam singl, da bih postigao cilj. Kako da postanem samac? Igrom slučaja živim u srećnoj vanbračnoj zajednici sa vanbračnom suprugom i imamo ćerku staru devet godina. Izjavom kod notara sporazumno okončavamo vanbračnu zajednicu i preuzimam finansijske obaveze oko izdržavanja deteta, a starateljstvo prepuštam majci. Isti postupak i u situaciji da sam kojim slučajem u braku. Više nemam porodicu kao centar životnih interesa, dolazim u poziciju da imam porodicu koju krijem od sistema. Zbog ovog manevra, boravište i prebivalište kad prijavljujem ide na adresu kuma, brata i prijatelja.
Sledeći centar životnih interesa bi moglo da bude posedovanje nekretnine. U redu, neću više imati nekretnine u Srbiji. Nekretnine mogu da poklonim ćerci ili da ih prodam, pogotovo što je trenutno idealna situacija na tržištu nekretina za prodaju. Od tog novca porodici se rentira stan u strukturi i lokaciji koja im odgovara. Ostatak novca se upotrebi za investicije u inostranstvu u skladu sa lokalnim propisima i ličnim sklonostima. Na primer za vrednost svog stana, mogu u Grčkoj da kupim pristojnu jedrilicu, istu da rentiram preko pravnog lica koje se bavi tom delatnošću i da je koristim u dogovorenom terminu. Ne bih se bunio, niti bi mi smetalo mesec dana lutanja i jedrenja na moru godišnje. Odgovara mojim sklonostima. Pitanje je samo mašte i želje u šta uložiti novac.
Suština je, da za sve što bi neko mogao da navede kao centar životnih interesa u Srbiji, može da se nađe način, da takav moj interes ne postoji na teritoriji Srbije.
Ostaje još samo pitanje računa u banci, da li primati uplate na račun u Srbiji ili otvarati račun u skladu sa radnom i boravišnom vizom u inostranstvu. Obe opcije imaju svoje prednosti i mane. Do sad nisam imao potrebu da se detaljnije upoznam sa tim tokovima, tako da mi to ostaje kao zadatak da istražim.
Ovaj tekst je trebao da bude hipotetičko razmatranje opcija i skupljanje na jedno mesto mišljenja lađara i pomoraca sa kojima sam u kontaktu poslednjih par dana. Što više razmišljam o ovoj temi, sve više počinje da liči na plan. Plan koji sve više počinje da mi se dopada, možda je vreme da postanem savremeni nomad. Cilj je tu, procena je tu, planiranje u toku, ostaje izvršenje.
Umesto zaključka, pošto je ova tema tek otvorena i proći će dosta vremena dok je zatvorimo.

Izguglajte pesnika Vladan Desnica, pesma pod naslovom ZA SRETNU PLOVIDBU ima par stihova koji su primereni našoj trenutnoj situaciji.

Zapovednik vrste A
Zoran Jovičić

Ostavite odgovor